GUSINjE – Na Grebajama je i ovog 31. jula bila slavljenička atmosfera. U toj čarobnoj dolini ograđenoj prokletijskim vrhovima Karanfila, Volušnice, Popadije, Trojana i Vezirove brade, slavljeni su „Dani dijaspore”. Došli zavičajci iz cijelog svijeta da se ugriju zavičajnim suncem i bratskom toplinom. Poljem se razvilo zavičajno kolo, gostilo se i družilo, orila se pjesma, i uživalo u prepoznatljivom glasu Hanke Paldum.
Predstavnik Fondacije „Gusinje” Sulja Đonbalić, koji je i koordinator za Crnu Goru, pozdravio je sve okupljene učesnike manifestacije, posebno dijasporu Plava i Gusinja, poželio je da se svi osjećaju kao u svojoj kući.
– Ovo je jedan poseban dan pogotovo za nas iz dijaspore koji smo željni zavičaja i ovog svog parčeta neba. Živimo za ovaj dan, za naš rodni kraj i državu nam Crnu Goru i uvijek poželimo da smo tu, da smo sa svojima i koliko smo u moći da pomognemo da se i ovdje bolje živi i da se kraj brže razvija. Srećni smo otuda i radosni ako taj naš učinak osjećaju ovi ljudi. . Inače, ovo je dvanaesta manifestacija koju organizuje fondacija „Gusinje” i, kako rekoh, mi sve činimo da pomognemo zavičaj koliko možemo. I sredstva za organizaciju ove svečanosti donirali su članovi Upravnog odbora Fondacije, tako da niko drugi nije snosio nikakav trošak za ovaj dan i opet nešto ne štima – istakao je Đonbalić, koji je otvorio manifestaciju.
Skup je pozdravio i direktor NP „Prokletije” Admir Lalić, na čijem prostoru se svečanost i odvija. On je poželio svima ugodan dan, uz podsjećanje na značaj očuvanja ovog nacionalnog parka za ovaj kraj i državu.
Na Grebajama je bio i Ervin Ibrahimović, poslanik u Skupštini Crne Gore, koji je izrazio zadovoljstvo i čast što može da prisustvuje ovom događaju, kako je naglasio, u prelijepom prirodnom ambijentu.
– Kad pogledamo ove predjele, kao da Bog nije štedio kad je darivao ovakvu ljepotu Gusinju i Plavu. A sve to bi bilo prazno bez ljudi, bez ovih skupova i manifestacija! Ali kada znamo kakvu dijasporu ima ovaj kraj treba da se ponosi država Crna Gora. Da se ponose svi oni koji vole ovaj kraj, da učimo kako biti human, kako pomagati ljudima, i kako se vole zavičaj i svoja država – istakao je Ibrahimović.
Na Grebajama srećemo drugove iz školskih dana Nura Bicića i Moma Bulatovića, koji su se na ovom mjestu posljednji put sreli prije 40 godina, i danas su ponovo ovdje zajedno.
– Sjeli smo ovdje, na ovu livadu, sjetili se onog vremena i vratili se u mlade dane, kada smo ovdje šetali kao mladići, družili se i zajedno odrastali. Inače, zajedno smo bili i u učionici i zajedno završili osnovnu školu, a onda su nas život ili sudbina poveli različitim putevima. Momo je otišao u Beograd, tamo se dalje školovao i radio, a ja u Podgoricu. Ali, nikada se nijesmo zaboravili, kad god se sretnemo vratimo se u te najljepše životne dane, pričamo o svim tim dešavanjima. Danas smo prosto ispunjeni milinom koja podiže adrenalin, jer tu u Grebajama, okupili smo se mi, Gusinjani iz cijelog svijeta. Tu smo danas svi kao jedan i to je poseban osjećaj. U svemu tome što je fino, imamo i dozu žala za onim vremenima kad smo bili srećni, i ne možemo prežaliti onu našu zajedničku veliku Jugoslaviju. Idem skoro od Novog Pazara prema Gusinju i na granici ostanem tri sata. Umjesto one najljepše države na svijetu, velike i široke, sad imamo šest granica i sve probleme koje one nose sa sobom, s vidnom dozom žala – priča Bicić.
I Momo nastavlja priču, naglasivši kako je zavičaj nešto što se nosi sa sobom i u sebi. Kaže da pri svim susretima odmah se poteže priča iz prošlosti, evociraju se uspomene kada su iskreno i drugarski živjeli i radovali se svakom susretu i ne sluteći da će nekada to zajedništvo nestati.
– Gusinje i Gusinjani su nešto posebno. Tu nema razlike i ne može se čuti – ovo su jedni, a ovo drugi. Svi smo jedno i svi smo Gusinjani. Potrudim se da svake godine u svom rodnom mjestu bar petnaestak dana provedem. Tu mi je i kuća i sve to me vuče ovamo. Otišao sam sa ovih vrhova koji dotiču nebo u Beograd, a onda i u vojvođansku ravnicu, jer sam u Kuli proveo radni vijek, ali nikad iz mene nije iscurela ni jedna kap mog zavičaja. Vjerujte da sam u mislima stalno ovdje. Kad u novinama bude neka reportaža o ovom kraju, moje komšije i prijatelji mi odmah javljaju: „Evo tvog Gusinja o kome stalno pričaš! Je li to baš tako kao što se vidi?”, a ja im kažem: „Ne tako, nego još i ljepše”. Imao sam priliku i da se srijećem s ljudima koji su bili na ovom prostoru i zavoljeli ga gotovo kao i ja. Ističu da takvu ljepotu nijesu vidjeli nigdje kud god su svijetom prolazili – kaže ponosni Bulatović.
Na Grebaje je iz Amerike došao i Esko Omeragić. Tu je sa rođacima. On ističe da ovaj prostor sam po sebi sve govori, a da ovaj događaj treba očuvati i držati kako bi se ovdje svake godine sastajali i družili. Malo se, kaže, mora uključiti i lokalna samouprava da bi sve ovo i bolje funkcionisalo, a što se današnjeg dana tiče, izvrstan je.
A na Grebajama, u Eko selo kod svog prijatelja Srđana Pavićevića, došao je i Medo Balić, Gusinjanin iz Skoplja, predsjednik Saveza iseljenika iz Crne Gore u Makedoniji. Balić je i poznati gitarista i prisjeća se kako je prije 40 godina u Sali bioskopa u Gusinju imao nastup sa svojom grupom „Oko”.
– Ovo je prostor i mjesto kakav bih poželio i na onom svijetu, i mislim da preko toga ništa drugo nemam da kažem – kratko je prokomentarisao Balić.
U večernjim satima u bioskopskoj sali Centra za kulturu, izvedena je predstava „Mirovna misija”, po tekstu Jovane Bojović, a u režiji Slobodana Marunovića, a glumili su članovi Bjelopoljskog narodnog pozorišta: Sanjin Hajdaragić, Deniza Halilović, Predrag Vukojević, Sanja Ćirović, Derviš Hadžikić, Damir Crnovršanin i Mila Bošković.
N.V.